Povijesni prikaz grada Hvara

Otok Hvar,iz dalekih prethistorijskih vremena područje Ilira i njihovih prethodnika starosjedilaca, postao je u IV st.pr.n.e. grčka kolonija. Grci s egejskog otoka Parosa osnovali su grad Pharos kraj današnjeg Staroga Grada,dok je na mjestu samoga grada Hvara stajalo najveće domorodačko naselje na otoku.
         Početkom III st.pr.n.e. otok su osvojili Rimljani.To je uslijedilo nakon vladavinskog intermezza Dimitrija,hvarskog Grka, neko vrijeme saveznika rimskog i muža ilirske kraljice Triteute.
        Koja su naselja Grci našli na otoku – ne znamo. Vjerojatno dobro obranjivo selo Pitve (čini se od ilirskog Pityeia) i Dol. Svakako su ilirsko stanovništvo potisnuli prema istoku i hrptu otoka, a sebi zadržali plodnu ravnicu i prigorje. U rimskom razdoblju na ovoj su ravnici nastala brojna mala naselja. Stanovništvo je pretežno živjelo na poljoprivrednim posjedima koji su se sistematski nizali na centurijama rimskog agera,dok je danas dokazano da je ager nastao na mnogo ranijoj grčkoj geometrijskoj podjeli glavnog polja(chora pharou),)čije su glavne osi i istodobno i komunikacije – danas put Stari Grad –Vrboska i Vrbanj-raskršće-još lijepo vide, a uz njih tu i tamo ostaci poljoprivrednih objekata. Rimski majuri nađeni su i u uvali Jelse,Sv.Luke,u Zavali, na Ščedru, na Sv.Klementu itd. Ipak je za vladavine Rimljana otočki život bio u relativnoj dekadansi u usporedbi s grčkim vremenom jer rimska Pharia nije bila grad ranga nekadašnjeg Pharosa iako je predstavljala negov fizički i demografski kontinuitet.
         Ni rimsko naselje na mjestu grada Hvara nije bilo istaknutog značaja. Nalazilo se na istočnom rubu trga Dolac dokle je vjerojatno dopiralo more, dok je  prethistorijsko najstarije hvarsko naselje bilo na obronku ispod današnje tvrđave. Današnji gradski trg bio je u klasično vrijeme morski jezičac.
         Prethistorijsko doba ostavilo nam je ostatke kulture u spiljama,a kasnije ilirske gomile. Iz grčkog su doba ostaci Pharosa,pa osmatračnica Tor nad Jelsom – kao spomenici arhitekture. Iz doba Rimljana su spomenute vile od kojih su dvije imale uređaj za centralno grijanje. Rimski ostaci su najslabije sačuvani. Zanimljivi su slojevi obnovljenih mozaika na majurima hvarskog polja, pa dva izvrsno sačuvana mozaika u Starom Gradu koji svjedoče o nizu generacija rimskog života na otoku. Ostatka materijalne kulture ima malo, jer su veće zbirke grčkog, rimskog i srednjovjekovnog novca prenesene u centralne arheološke muzeje, a nešto se može vidjeti u dominikanskom samostanu u Starom gradu,u Muzeju Starog Grada, u franjevačkom samostanu  u Hvaru , a nešto u Muzeju hvarske baštine.
         Povijest otoka od VII st.pr.n.e. do XII st gotovo je nepoznata,osim jako važne činjenice da su u VIII st.otok naselili naši slavenski preci i da su ga u potpunosti slavizirali,etnografski i topografski,što dokazuju hvarski toponimi,gotovo bez iznimke hrvatski.Otokom je tako zavladalo neretljansko pleme koje je osim Makarskog primorja držalo grupu velikih otoka(Brač,Hvar,Vis,Korčula,Lastovo) i vladalo ovim krajem do konca XI st. Tada je otok prešao pod vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva da bi onda više puta mjenjao vrhovnu vlast – sa dvije mletačke okupacije:1135. i 1278- i konačno 1420. došao pod mletačku upravu pod kojom je sve do njene propasti 1797.godine.
        Zametak današnjeg grada Hvara treba tražiti u dalekoj prošlosti. Položaj na kojem se grad nalazi nije mogao biti nenaseljen s obzirom na zaštitnu i nautičku važnost luke za brodove što su plovili uzduž Jadrana, pa je od prethistorijskih vremena luka morala biti poznata pomorcima. I doista, bila je tu prethistorijska naseobina koju smo upravo spomenuli.
            Ali ne znamo točno kad je nastao grad u smislu vodećeg otočkog urbanog centra srednjeg vijeka. Neretljanska oblast kao plemenska tvorevina ranog srednjeg vijeka (kao ni druge političke zajednice toga doba) nije imala grada, a grad Hvar, kako smo rekli, nije nastao u antičko doba. Vjerujemo zato da je za vrijeme prve mletačke okupacije osnivanje biskupije 1147, koja je vjerojatno najprije bila u Starom Gradu, naime blizu neretljanskog župana(jer je takav običaj u starohrvatskom pravu), pa prijelaz biskupije u današnji Hvar potkraj istog ili u XIII st.dalo povoda razvitku građanskog i gradskog života, kao što je svagdje u Europi proces stvaranja gradova išao tim tijekom. Prijelaz biskupije u Hvar bio je mnogostruko uvjetovan, a s formalne strane svakako činjenicom da je ova,osim neretljanskog kopna, obuhvačala i njihove otoke,pa je prema tim otocima i kopnu današnji Hvar bio nekako geografski centar. Grad se onda maogao pomalo izuzeti iz jurisdikcije svoje plemenske,odnosno feudalne valsti, jedne i druge predstavkljene od župana, razvijati svoju autonomiju i uvesti na svom širem gradskom – ali ne i na ostalom području otoka- vlastito statutarno pravo.
           Dolazak venecijanske valasti 1278(druga okupacija) značio je,međutim,mnogo veću promjenu u životu otoka nego li je sama promjena vrhovne vlasti i otpad od ugarsko-hrvatske države. Tada se, naime, promijenila uloga grada prema otoku kao cijelini. Dok je do tada grad Hvar bio nekako autonoman na području koje je svakako potpadalo pod  vlast župana – koga je imenovao ili vrhovni vladar ili među starim plemstvom potvrđivao suveren- sada je vijeće grada,zahvaljujući dolasku nove meltačke vlasti, dobilo vlast nad otokom, dok je feudalni sistem nestao zajedno sa županom. Pri tome je samo dio starog rodovskog ili feudalnog plemstva prihvatio novi red i ušao u gradsko vijeće – od sada veliko vijeće- i bio prisiljen živjeti u gradu uz gradske oce, one koji su stvorili opisanu političku promjenu. Tako se rodila najmlađa komuna u Dalmaciji.
Neposredno nakon okupacije i davanja vlasti nad otokom,gradu,Venecija traži i pomaže izgradnju zidina,tvrđave,biskupske,vladine palače, arsenala i uopće onog što je bilo potrebno da bi se stvorio gradski ambient.(Joško Ugovor)
        Daljni tijek hvarskog života ne mijenja to stanje. Komunalni uređaj kao nova društvena struktura ostaje na snazi uza sve više-manje duge alternacije suvereniteta što je otok doživio nakon 1278.g. Općinski statut iz 1331,ostaje na snazi,naravno uz promjene i dodatke, do dolaska napoleonske uprave 1806.kada je područje komune-zajedno s Visom-pretvoreno u administrativni kotar, uvijek sa sjedištem u Hvaru.
          Naprotiv, unutrašnji događaji bili su na Hvaru u svim razdobljima i pod svim režimima bogati previranjem i bujnošću.Hvarska komuna bila je najbogatija Mletačka komuna u Dalmaciji.
          Nakon mletačke okupacije rodovski plemić Galeša Slavogosti pokušao je 1310 g. osloboditi otok od mletačke uprave, ali bez uspjeha. Taj događaj obilježava početak opadanja ugleda plemstva, ne samo feudalnog nego i gradskog, pa možemo kazati da početak komune (XIII st.) vrlo malo prethodi previranju u tijeku kojeg se već u XIV st. Na selu počinjub stvarati preduvijeti za emancipaciju od isključive vlasti plemićkog velikog vijeća i zavisnosti sela u vjerskom pogledu od volje crkvene uprave.
         Već u tijeku tog stoljeća,osobito početkom XV, slobodni neretljanski duh ispoljio se u okviru crkvenih bratovština koje su obuhvaćale sve stanovnike sela i bile su u tadašnjim uvjetima prave seoske skupštine. Na tom je terenu već sredinom XV st. Selo Vrbanj izvojštilo sebi pravo biranja župnika,čime je prvi put osporen privilegij kaptola u Hvaru da sam imenuje župnike.Ova pobjeda značila je i postizanje slobode savjesti na selu koja je bila nužni preduvijet za razvitak političkog života među seljacima.
         Tako se tumači pojava Matije Ivanića,pučkog vođe u XVI st.,koji je podigao bunu i tražio da se pučani izjednače s plemićima. Ovaj pokret dobio je otvorene forme 1510.g. i s alternacijama trajao je do 1612 g.(godina koja je memorirana na nadvratniku ulaza u kazalište na katu Arsenala) kad je potpisan sporazum kojim su pučani i plemići politički klasno izjednačeni iako ne i individualno.
          S gledišta uplitanja izvana Hvar je doživio neke vrlo surove intervencije mletačke flote za vrijeme bune početkom XIV st. Kao i dva turska pustošenja-1539 g. i 1571.g.-što je ostavilo tragove kojih se i danas sijećamo(požar u Vrboskoj,požar starog  komunalnog arhiva,uništenje javnih zgrada i crkava u Hvaru,opsada tvrđave u Jelsi koju je opjevao Kačić u spjevu.................)
          Poslije Venecije,koja je na Hvaru vladala neprekidno(nakon prijašnjih pokušaja iz 1135 i 1278.g.) od 1420.g. do 1797.g.došla je prva  austrijska okupacija – do 1806,pa francuska-do 13.XI 1813. i konačno druga austrijska koja je završila prvim svjetskim ratom.Imamo period između dva rata t.z.stare Juroslavije,a komunističke Jugoslavije iz 1945.g. te konačno slobodne demokratske nezavisne Hrvatske od 1991.g.(branko sugerira.............flota,jedrenjaci,La,peduza kap.Dub... previše za vodič!op.Ecija)
           Grad Hvar bujao je i doživio svoj arhitektonski zamah u XV i XVI st.koje ga doba i danas stilski karakterizira. Grad je u XVI st. i početkom XVII st. bljesnuo na kulturnom horizontu.Ali XVII st.,stoljeće ratova usporilo je i konačno zaustavilo ovaj snažni kulturni zamah, pa je duhovna razina grada i otoka slabila zajedno s ekonomskom komponentom dok sasvim nije zamrla u XVIII st.
           Nešto kasnije ,sredinom XIX st.zbog razvitka parnog broda funkcija zaštititne luke grada Hvara(prije veoma važne za plovidbu na jedra) mnogo je izgubila na važnosti. Time je bio završen razvojni ciklus grada, Trebalo je čekati da moderna prometna sredstva i obnova poljoprivrede otvore nove perspektive. Te će se perspektive malo pomalo prenjeti na čitav otok Hvar i dati mu pečat izrazito turističkog kraja,koji zbog svoje masovnosti prijeti uništenju ovog izuzetno vrijednog prirodnog i kulturnog krajolika..