Općinski dom u Jelsi - od starog do novog doma

Općinska zgrada. Proslava 40-godišnjice utemeljenja Narodne hrvatske čitaonice
Zgrada općine u požaru
Zgrada općine u požaru
    Općinska zgrada.
    Proslava 40-godišnjice utemeljenja Narodne hrvatske čitaonice
    Zgrada općine u požaru
    Nova zgrada Općine

Jelsa je devedesetih godina 19.st. bila vjerojatno na vrhuncu svog gospodarskog i kulturnog razvitka, zahvaljujući rodoljubnoj i političkoj jednodušnosti i zrelosti kojom se isticala još od vremena narodnog preporoda, kada je prednjačila, umjesto da troši svoje snage u unutrašnjim međusobnim borbama i razmiricama. Pod vodstvom svjesnih izgrađenih narodnjaka i k tome jako radišnih ljudi , služila je kao uzor ne samo narodnom pokretu Hvara i svih otoka, nego čitave Dalmacije.

Mjesto se bilo razvilo, dobilo današnje moderne okvire obale, gatove, dobrim dijelom popločane ulice i pjacu, regulaciju vode Slatine, šetalište s drvoredom jablanova, nazvano imenom Josipa Jurja Strossmayera i jedan od najljepših parkova Dalmacije. Jelsa je posjedovala flotu prekomorskih jedrenjaka i impozantnu ribarsku flotu; njeni poljoprivredni i ribarski proizvodi izvozili su se u sve dijelove Austro-Ugarske i u ostale zemlje; lokalna trgovina, u rukama naprednih trgovaca, opskrbljivala je pučanstvo raznom robom dopremljenom iz velikih luka, Trsta i Rijeke; uvozila je strojeve i kemijska sredstva potrebna za unapređenje vinogradarstva i vinarstva.

U mjestu su radila dva mlina, a bilo je i drugih inicijativa, originalnih i djelomice uspjelih, koje su dokazivale, bez obzira na uspjeh, inventivnost i želju za napretkom. (1)

Sve je to pridonjelo stvaranju blagostanja Jelse i okolice.

Sjedište Općine i Narodne čitaonice bilo je, međutim, još uvijek u relativno malenim prostorijama na Pjaci, pa je bilo vrijeme da i one dobiju svoja vlastita sjedišta, prva kao jedna od najnaprednijih općina u ondašnjoj državi, a druga kao prva i najuglednija čitaonica na dalmatinskim otocima.

Zahvaljujući slozi jelšana i prosperitetu mjesta i Općine, to nije bilo teško. Neki članovi Čitaonice ponudiše Općini beskamatni zajam od 9.400 forinti, da bi Općina, na trošak odlomka Jelse sagradila zgradu uz uvjet da zajam bude vraćen kroz 14 godina, a da se prizemne prostorije na 50 godina unajme Čitaonici. Općina prihvati ponudu na svojim sjednicama 16.3. i 14.5. 1894.g.(*) pa se tako odmah pristupi gradnji doma, koji je zapao 23.445 forinti. Ovu akciju provela je općinska uprava sastavljena od vit.Nika Dubokovića kao načelnika, te prisjednika Tona Gamulina, Prošpera Dobronića, Luke Dančevića i Bartula Sučevića.

Pic 1
    Biljezi jelšanske općine

Nažalost, radi djelomičnog uništenja jelšanskog općinskog arhiva ne posjedujemo nacrte niti detaljni opis radova, što je velika šteta. Moramo se za to ograničiti na konstataciju da je zgrada locirana tako da djelomice zatvori sanirani prostor zapadne strane uvale (2), ali na močvarnom terenu i za to na drvenim stupovima, kao kuće u Veneciji; da je radove izvršio poduzetnik Ivan Lušić Andrijin iz Vrbanja, a nadzirao Ivan Krstitelj Majeroni. Građevinski snimak što ga je izradio ing.Ino Dobronić, a koji donosimo uz ovaj članak, kao i forografski snimak, pokazuju nam da se radi o palačici skladnih oblika, podignutoj u neorenesansnom slogu. Pročelje je dugo 25 m. Vanjska obloga je od kamena s otoka Vrnika kod Korčule, dok su unutarnji zidovi rađeni kamenom iz Selaca na Braču. Na prvom su katu 4 renesansne bifore.

Građevinski radovi započeli su 15.svibnja 1894.g. i bili su završeni u nedjelju 15.12.1895.g. Tog je dana jedan primjerak općinskog zapisnika smješten u "zadnji kamen" novog zdanja (**). Zapisnik je sastavljen u prizemnom predsoblju nove Općinske zgrade. Iz zapisnika se vidi da je tog dana jelšanska općina brojila 3916 stanovnika, od čega Jelsa 1732, Pitve 670, Vrisnik 711, a Zastražišće 803.(3) Biskup Fulgencije Carev zamoljen da blagoslovi zgradu delegirao je u tu svrhu župnika Don Matu Gamulina.

Zapisnik su potpisali: načelnik Duboković, prisjednici Moro Gamulin (4), Juraj Dobronić i Luka Dančević (5) Ivan Ružević-upravitelj škole, dr.Ivan Štambuk lječnik, Vinko Vranjican i Nikola Ivanišević – carinski službenici, Don Mate Gamulin-župnik, o.Placido Kovačić-zastupnik Franjevačkog samostana na Hvaru, Juro Dobrović predsjednik Hrvatske čitaonice, Stipe Dobrović-predsjednik glazbe, Juraj Peronja p.Stipeta-sudac Bratovštine S.Sakramenta, Marko Žeravica tajnik Općine i već spomenuti građevinski faktori.

Malo kasnije, 1.veljače 1896, svečano su otvorene nove prostorije Čitaonice, a istodobno je proslavljena 25-godišnjica njenog opstanka. Zapadna polovica prizemlja dijelila se na čitalačku dvoranu i kafanu koju je vodio dugogodišnji domar šjor Prošperin Dobronić, nenadmašivi specijalista spravljanja kafe, kojeg se svi još dobro sjećamo s toplom simpatijom i zahvalnošću.

Očevidno su onda ljudi osjetili da ovako lijepoj zgradi pripada i odgovarajući namještaj. Tako je jako elegantno uređna svečana plesna prostorija s još sačuvanim kasetiranim stropom, kontrastno obojenim zidovima, mekim stolica i foteljama, dok je na plafonu visilo 5 raskošnih svjećnjaka, kojih danas više nema. Čitalačka dvorana bila je udobno iako ne stilski uređena; primala je niz dnevnih novina.

Nekoliko mjeseci kasnije instalirano je u novoj vijećnici i novoizabrano općinsko zastupstvo koje je položilo svećano obećanje na dan 2.srpnja 1896.g. Općinsko zastupstvo koje se prvi put sastalo u novom Općinskom domu sačinjavali su slijedeći: Niko Duboković, načelnik, Toni Gamulin Moro, Luka Dančević, Martin Salamunić, Kuzma Gamulin Ivanov, Jure Radonić, Marko Bojanić prisjednici (t.j.članovi uprave) i ovi vijećnici: Niko Gamulin p.Stipeta, Kap.Vice Gamulin, Mate Zanković, Petar Duboković p.Marina, Bartol Cripović Domazet, Jakov Grgičević p.Ivana, Andro Andreis, Andro Dragičević p.Ante, Jure Bojanić Jakeša, Bartol Sučević, Kap.Kuzma Gamulin, Frano Duboković Nikin, Andre Stella, Ivan Plenković, Ivan Carić Bujas, Stipe Kuzmičić, Kap.Mate Gamulin, Ivan Ružević,

width="240"

Od časa konstituiranja ovog zbora Općinskog vijeća Jelse nova zgrada postala je sjedište političkog zbivanja u Jelsi i simbol njene individualnosti. Nedostajalo je još odgovarajuće uređenje vijećnice. Godine 1897.g. nabavljen je kod Petra Sartori u Gorici naslonjač za predsjednika. Načelnik Duboković je onda, koncem 1898.g., s dopuštenjem općinske uprave, nabavio kod istog Sartoria 30 vijećničkih stolica u istom neogotskom slogu i poklonio ih Općini(6). Ovaj namještaj i sada resi dvoranu (***) koja je izgubila svojstvo vijećnice, ali je brižno čuvaju mjesna zajednica u Jelsi i njeno rukovodstvo kao vrijedan spomenik koji služi samo za svečana zasjedanja i sastanke.

Zanimljivo je istaknuti da je Čitaonica već 12.3.1878. bila stekla pravo vijanja hrvatske trobojnice, naravno ne bez upornog nastojanja kod tadašnjih političkih vlasti koje su se tome nastojale opirati. Narodna zastava isticala se i prije ulaska u novi zgradu, a kada je Čitaonica dobila nove prostorije zastava je postavljena na štandarcu južno od plateau-a prema kući Carić. Pravo vijanja trobojnice stekla je općinska uprava mnogo kasnije, pa je tek god.1907. podignuta hrvatska zastava na balkonu općinskog doma.

Bilješke:
1. Mlin Duboković (1882) i Planković (1888). Djelatnost štavljenja kože dovela je do produkcije cipela posebne vrste (unjuloke) i do pokušaja industrijalizacije (1867), otežane konkurencije velike industrije koja je sve više dobivala monopolistički položaj. Interesantan je pokušaj Ivana Plenkovića iz 1892., da u luci Jelse uzgaja kamenice i druge školjke.
2. v.čl.Razvoj Jelšanske luke od N. Dubokovića u «Zapisima o zavičaju» 1970
3. usporedi sa današnjim stanjem na istom području; 31.3.1971. Jelsa 1.459, Pitve 192, Vrisnik 349, Zastražišće 422 stanovnika.
4. v.o njemu Ivo Tomić:stihovi ante Tona Gamulina Mora, u Biltenu Historijakog arhiva u Hvaru br.2/1960,str.37
5. v. nekrolog koji je objavio «Narodni List» br.71 od 5/IX 1917.g.
6. neke stolice, kao nadopunu, na identičan način izradio jelšanski majstor Marko Perisutti.
*(opaska LBD/ Općinsko vijeće odluči sagraditi Obćinski dom na vjekovitu uspomenu vladanja Franje Josipa I koja je pala na 1898.g .- Kronika kap.N.Dubokovića sr.195)
** (Opaska LBD/ Zapisnik podpisan od prisutnih ...sa kolajnama koje nose slike Cara Franje Josipa I, Svetog ova Pape Lava XIII i sa pečatom općine...... – Kronika k.N.D.str.196)
*** sve su stolice stradale u požaru 2003.g. osim, mislim, jedne. /op.LBD/