obitelj


GALERIJA SLIKA

Obitelj Duboković Nadalini 12 generacija nazočna na otoku Hvaru, prvotno sjedište u Pitvama a zatim u Jelsi, utkana u povijest Jelse i zaslužna za njen uspon.
Obitelj se iz Bosne doselila u 15 st.
1797.g. upisana u knjigu hvarskih plemića što dokazuje njihovo bogastvo jer su novo upisani plemići dobivali tu povlasticu bogastvom ili priženjenem u plemićku porodicu.
Potvrdu obiteljskog grba (plavo i crveno polje s ucrtanim dubom i plemićkom krunom)
Potvrdila je Austrija 26.III.1867.g. grani biskupa dr.Jurja Dubokovića.
Bibliografija:Viktor Anton Duišin, Zbornik Plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Zagreb.1938.g.
Hayer......







Nikola Duboković (1770-1839)
brodovlasnik,oženjen Katarinom Carić, preselio se iz Pitava u Jelsu početkom 19.st. Tri kćeri i tri sina. Juraj, Ivan i Mate.

Ivan Duboković (Pitve,7.2.1805-Jelsa,29.8.1872.)
Nastavio radom na sanaciji Jelse što je započeo njegov otac.1848.-1868. načelnik Jelse, obnavlja Općinu (koja je na kratko prešla u Stari Grad), sanira o svom trošku močvarni predio Solina spriječavajuci širenje malarije, luku pregradio kamenom obalom,1867 sagradio lukobran, čime je jelšanska luka postala važno pomorsko mjesto na otoku. Stvorio jaku obiteljsku pomorsku flotu. Otvorio skladište soli (1862) za soljenje plave ribe te brzojavni ured u Jelsi. Akcijama na uređenju poljodijelstva, zanatstva i trgovine utjecao na gospodarski i prometni razvoj Jelse. Oženio plemkinju Mariju Doimi de Lupis, iz obitelji koja se spominje u Trogiru od 13-15 st., a na Hvaru ih susrećemo u 17 st., da bi kasnije preuzeli ime Vukašinović de Lupis.

Marietta Doimi de Lupis žena Ivana Dubokovića, sinovi Ante i Niko Fotografija iz 1836.

Dr. Juraj G. Duboković -hvarsko, brački, viški biskup.(Pitve 17.3.1800-Hvar,21.3.1874.)
brat Ivana. 1828 postaje doktor teologije. Nakon Visa u Hvaru je od 1842.g. 1866.g.izabran za biskupa. O svom trošku (uostalom kao i u Visu gdje je uredio župni dvor i sve crkve u gradu) potpuno je urediožupni dvor i kapelu sv.Prospera u Hvaru. Priskrbio hvarskoj biskupiji dosta srebrenog pribora za potrebu bogoslužja. Prisustvovao je na I Vatikanskon koncilu zajedno sa J.J.Strossmayerom(1869/79)
Zajedno sa bratom Ivanom sagradio crkvicu Sv.Margarite u Zavali gdje je i njegovo srce pokopano.
Vizionar, osnivač Higijeničkog društva u Hvaru (preteće današnjeg turizma), i najveći dioničar. Dionice su se u obitelji naslijeđivale tako da je dr.Niko Duboković Nadalini, konzervator, 1911 naslijedio dionice na svoje ime.

Higijeničko društvo u Hvaru
Higijeničko društvo (Societa igienica) osnovano je 1868. u Hvaru, a Statut mu je potvrđen od vlasti u Zadru 23. jula iste godine. Svrha društva je bila, prema Statutu, da pomogne strancima da poprave svoje zdravlje, zahvaljujući podesnoj klimi grada Hvara, i posebno, da stvori ustanove u tu svrhu i kupi ili sagradi potrebne zgrade. Financiranje ovog plana društvo je baziralo na dionicama. Prvi predsjednik društva bio je hvarski biskup dr Juraj Duboković. Administracija se društva vodila u njegovu uredu i pod njegovim efektivnim rukovodstvom, dok su sjednice društva također održavane na istom mjestu. Prvi odbor se sastojao od slijedećih lica: biskup Duboković, pretor Fortis, načelnik dr Ivan K. Machiedo, don Ivan Dimitri, Ivan Kasandrić, Belizar Vranković i prirodoslovac dr h. c. Grgur Bučić. Statut društva je publiciran i divuigiran u malim brošuricama 1906, koje godine su na upravi društva bili: Lauro Machiedo, Petar Bučić i Šime Marchi. Kupalište je projektirano na današnjem mjestu 1892. godine. Higijeničko društvo je kasnije preraslo u društvo Kur-salon. Arhiv ovoga društva nalazi se danas u Historijskom arhivu u Hvaru (v. Inventar javnih, crkvenih i privatnih arhiva otoka Hvara, Split 1955).
Niko Duboković Nadalini

Vitez Niko Duboković (Pitve,20.9.1834.-Jelsa,20.9.1912.)
44 godine načelnik Jelse. Brodovlasnik, najjaci brodar i vlasnik najveće flote na jedra srednje Dalmacije, veleposjednik, bankar, industrijalac, narodnjak, političar, narodni zastupnik, umro kao predsjednik Hrvatske narodne stranke. Nastavio rad svog oca Ivana i zaslužan za današnji izgled Jelse. Sagradio luku, i doveo Jelsu na mjesto najprosteritetnije općine u Austro-Ugarskoj monarhiji.
Osnovao Maticu Dalmatinsku, prvu Narodnu čitaonicu na jadranskim otocima itd.
Zapisano je da je sve radio za dobrobit i promidžbu svoga mjesta, što je dovelo, ne samo do posjeta Jelsi značajnih ličnosti onog vremena već i Cara Franje Josipa I 1875.g.
Odlikovan ordenom viteza Franje Josipa, velikim austrijskim ordenom željezne krune, postao papinski komendator reda Sv.Grgura itd.
Oženio je venecijansku patricijku Margeritu Giaxa čija je baka bila iz duždevske obitelji Cornaro i Morosini.
Kap.Niki vit.Dubokovića jelšansa općina 1923.g.postavi spomenik u znak zahvalnosti,a kojeg je izradio veliki kipar onog doba I.Rendić.

Duboković Giovannin Ivan, (Jelsa, 6.5.1862.-8.12.1921)
sin kap.Nika. Brodar,vinogradar i vinarski stručnjak. Usavršavao se u Furlaniji i Austriji. 1905 naročito se borio protiv filoksere uvođenjem nove metode navrtanja na otpornu američku lozu pod povišenom temperaturom u piljevini. Navrtke je darivao jelšanskim i hvarskim vinogradarima. Duboković je svojom metodom pospješio obnovu i spašavanje dalmatinskih vinograda od filoksere. O tome su se tada vodile polemike.
Čitaonici u Jelsi ostavio bogati knjižni fond. Oženio je Mariju pl. Barbieri.

Duboković Frano Keko, (Jelsa 1863.-Rijeka 31.3.1929.) 
1889 u Rijeci osniva firmu NAD koja je 30 godina upravljala poslovima veletrgovine vinom kao filijala očeve tvrtke u Jelsi.
1907-1919 Predsjednik riječke Trgovačko-obrtničke komore, član Saveza trgovaca na Sušaku, dugogodišnji predsjednik Prekomorke plovidbe d.d. i član Upravnog odbora Jadranske Banke. (Kada je Banka propala u velikoj ekonomskoj krizi, od infarkta umire, ali njegov dug - jer je jamčio svojom imovinom - dakle dug časti preuzima njegov mlađi brat Jure Duboković).
Bio je član ravnateljstva za portlandski cement «Split» iz Splita te kao savjetnik pospješio prodaju dalmatinskog cementa na afričkom i južnoameričkom tržištu. Sufinancira izdanje Supilovog Narodnog Lista u Rijeci. Narodni dobrotvor.

Juraj Duboković, (2.11.1877.-23.2.1953.)
Najmlađi sin kap.Nika, Jelšanski načelnik od 1912-1936.
Predsjednik Trgovačke-obrtničke komore u Splitu za čijeg je presjednikovanja Komora i obnovljena (stoji ploča u predvorju Komore u Splitu). Član Upravnog odbora Narodne Banke Jugoslavije u Beogradu, narodni zastupnik.
Kao rodoljub isticao se otporom prema talijanskim vlastima.
Pisac Tresić Pavičić napisao je da je Jure Duboković najplemenitiji čovjek što ga je u životu sreo.
Umro je u crkvi na sprovodu jednog siromaha.
Otac dr. Nika Dubokovića Nadalinija, Veljka G.Dubokovića N. I Margite Šprung Duboković.
Oženio je Eciju Carić, kćerku Jurja Carića, profesora, književnika, astronoma, pisca pomorskih romana kao "Slike iz pomorskog života", "Kristof Kolumbo" i dr.




nazad