Jelsa i njezini spomenici

 Mjesto je nastalo u XIV st. kao luka Pitava. Ime dolazi od bjelogorice jolhe koja easte na terenu bogatom izvorima vode, a nastalo je sigurno u času salvizacije.Do sječe sedamdesetih godna XX st Jelsom su dominirali jablanovi.
Mjesto je orjetirano planini Biokovu na kopnu i leži kao na rubu jednog od velikih jugoistočnih švicarskih jezera.
Na prvi pogled Jelsa je novo mjesto. Kuće na obali nemaju kamene patinirane fasade niti su tipičnog oblika iz XV i XVIst.,već iz XIX st.i žbukane.Centralni park daje mjestu moderan izgled.
Ali pomalo se otkriva prošlost. Antički spomenici ostaju skriveni,pa rimske vile na Kutcu, i kod Sv.Roka nećemo opisivati.U dvoru crkve –lapidarij-mogu se vidjeti zbirka kamenih fragmenata iz raznih perioda,nadgobnu stellu rimskog građanina C.Val.Pompeianusa,Pieta iz 15 st.,gornji dio masivnog kamenog stola iz Obradić-Machiedo kuće iz 17.st.,hrvatski natpis na kamenom križu iz 17 st.(TACHO BUDI SVACHOME CHI POSISE NA BRATA SVOEGA).
Do sredine XIX st.Jelsa nije bila otvorena prema moru,pa nije imala ni izgrađene obale,osim u dneu nekoliko malih zaklona građenih u živo.Glavna arterija išla je iza kuća sagrađenih na današnjoj obali u XIX st.Trg sv.Ivana je najgradskiji dio mjesta.Stvoren je nizanjem građanskih kuća od XVI st.pa nadalje.Na trgu se sačuvalonekoliko renesansnih zgrada sa luminarima,a iza crkve portal kuće Schrivanelli  s grbom i godinom MDLXI te  natpisom:DOMINUS CHUSTODIAT INTROITUM TUUM ET EXITUM TUUM.
Pravcem istočno od trga su kuće iz XVI/XVIII st. Treba istaknuti kuću konta Kačić Dimitri sa čvrstom fasadom,ornamentiranim pobočnim vratima,vrtom klasične dispozicije sa stupovima.Zapadno od trga jedna ulica vodi na obalu, a druga na trg,gdje teče voda Slatina regulirana 1847 g.
Crkva,spominjana 1331.g.,fortificirana 1535,pa je mogla obraniti mjesto od napada Turaka 1571.Moderna fasada i zvonik s kraja XIX st.pokvarili su inače krasnu renesansnu tvrđavu.S unutrašnje strane u apsidi oštećeni su grobovi postavljanjem pločnika 1895.g.U lađama su,naprotiv,sačuvane grobnice bratovština i građanskih obrtničkih obitelji iz XVI st.
Bogorodičin drveni kip s glavnog oltara donesen je 1539.g. iz Sinjskog Čitluka,pa je,dakle,spomenik povlačenja pred Turcima iz XVI st.
U sakristiji se čuvaju dragocjeno ritualno ruho,kandila,nekoliko križeva umjetničke vrijednosti ,kao srebreni renesansno-barokni bratovštinski,i kasnogotički drveni iz bivšeg samostana na Gradini, te nekoliko zavjetnih slika pomoraca.
Na oltaru velike južne kapele je slika» Gospa sa sv.Fabijanom i sv.Sebastijanom» naslikana od flamansko- venecijanskog slikara Pieter de Costera(1612/14-1704).
Na sjevernoj strani uvale nastale su prve nastambe u Maloj Bandi oko sv.Mihovila,gotičke crkve iz XV st. dok je brodarsko naselje oko sv.Ivana bogatije,baroknije.
Kuća patricijsko kapetanske obitelji Duboković Nadalini u Maloj bandi,premda zaštićeni spomenik, nije muzej.Pored slika i vrijednih portreta članova obitelji kroz generacije, posjeduje i zanimljivu  sliku «Mojsija iskušavaju vatrom»,koja pripada mletačkom baroknom  slikarstvu XVII st.,i to one skupine mletačkh slikara druge polovice XVII st.nazvanim tenebrosima, a među njima pokazuje odlike Johanna Carla Lotha(1632.-1698.).U kući je i bogata biblioteka i registrirani arhiv koji čuva podatke o povijesti pomorstva Jelse,općine Jelse i obitelji Duboković Nadalini.
Luka i lukobrani počeli su se graditi oko 1830.g.,pa se nastavilo sušenjem močvare između dva dijela naselja čime je nastala današnja ravnica-Solina-1871 zasađena jablanovima. Površinu Solina zaprema park,jedan od najljepših u Dalmaciji.U parku je brončana skulptura  Kap.Nika vit. Dubokovića, 44 g.načelnika i osnivača moderne Jelse.Skulpura je djelo  Ivana Rendića, velikog kipara hrvatske moderne.
Na vrhu južnog brežuljka podno kojeg su tvrđava i voda Slatina,stoji votivna crkva Gospe iz 1535.g.,proširena u nekoliko navrata,sa zvonikom iz 1862.g.,i šumicom posađenom 1905.g. Na obroncima brežuljka leži dio mjesta zvan Banski dolac(bajamski dolac).Tu ima nekoliko stilskih kuća.Nad ulazom u kuću Selem,na glavnoj ulici ovog predjela, stoji uz latinski i analogni  hrvatski natpis iz XVII st.OVUDA ULAZI KROZ PRITVOR,NIT PUTA INUDA.
 Do groblja se ide prastarim uzmorskim putem koji se račva i skreće u kupalište                      Minu(kontrakcija od pridjevne omenice milna,od riječi mil-brašno,pijesak-u starom jeziku).Groblje je bivši augustinianski samostan osnovan 1605.g.,a razriješen 1787.g.i od kojeg je ostala samo crkva.
Međutim,položaj na kojem je grobište Gradina predstavlja poluotok koji je u ranom srednjem vijeku bio ograđen obrambenim zidom,ali nije poznato tko ga je gradio. Ovaj zid se dobro vidi i još danas pregrađuje poluotok na njužem mjestu od mora do mora.Naknadno su uz more nađeni i ostaci i još starijeg obrambenog zida.Već 1331.g.poluotok nije više bio fortifikacija, i od tada se i zove Gradina(ruševina).
U okolici Jelse udva spomenika većeg arheološkog značenja.
Prema vrhu hrpta otoka stoji magalitska građevina Tor.Građena na ilirskim ostacima,to je čvrsta grčka osmatračnica(IV/V st.pr.n.e.)Dominira čitavim Makarskim kanalom,pa do ulaska u starogradski zaliv,radi obrane grada i kolonizirane zone u ravnici u doba Grka.Objekt je građen u suho,s velikim blokovima više od 2 m,a platforma mu je oko 40 m2.
Istočnije,na visina Tora,na izoliranom kuku platforme od 1500 m2 stoje ruševine utvrde Galešnik ili Grad.Baza je ilirska a nadgradnja rimska.Tvrđava je u ranom srednjem vijeku bila nastanjena.Postoji pretpostavka da nosi ime kao i otočić pred hvarskom lukom – po plemiću Galeši Slavogosti(što znači crni),koji se 1310.g.pobunio protiv Venecije i koristio je ovu utvrdu kao utočište.Put koji vodi do Grada je stari rimski na ilirskoj trasi i vrlo čvrsto građen.
Izleti iz Jelse
Okolica Jelse sastoji se od 5 mjesta koji su koncentrično postavljeni.Ako se uputimo pješke starim puteveima ima  40 min do Pitava,60 min do Vrisnika, a sat vremena do Svirača i Vrbanja.Vrboska je Jelsom povezana krasnim uzmorskim putem na otprilike sat vremena hoda.
Preko Pitava i tunela kroz  vratnik izlet do Zavale,Ivan Dolca,Sv,Nedilje, a novim tek trasiranim putem preko Vratnika dolazi se do vrha sv.Ante (550 m),gdje se put račva za južnu stranu otoka,Humac,Sv.Nikolu.*****