Geofizička svojstva

Hvar je četvrti jadranski otok po veličini, a iza Cresa najduži. Obuhvača oko 300 km,dug je 68 km,a longitudinalna cesta što grad Hvar povezuje se Sućurjem,na istočnom kraju otoka,duga je 84 km. Najviši vrh Sv.Nikola visok je 626 m a vrh Hun 603. Izmedju ova dva vrha,od Sv,Nedilje do Jelse,prostire se visoravan,djelomično pošumljena alpskim borom,a djelomice obrađena,neobične ljepote i sveže klime.
          Od Starog Grada do Jelse leži hvarska ravnica, najveća na jadranskim otocima.
          Sjeverna periferija ravnice,oivičena brežuljcima visokim oko 100 m završava trima većim  uvalama:uvalom Starog Grada dubokom 6 km i zatvorenim poluotokom Kablom u dnu koje je današnji grad na mjestu grčkog Pharosa, sjevernoistočno su uvala Vrboske,gotovo nevidljiva u dubokoj šumovitoj usjeklini zaklonjenoj poluotokom Glavice, i uvala Jelse u slabije zaštićenoj uvali. Jelsa i Vrboska bile su u doba antike ladanjska mjesta, a kao primorska naselja n.e.nastala su;prva u XIV st.koju su naselili Vrbanjani, a druga u XV st.koju su naselili Pitovljani.
          Dalje se nižu uvale pod strmim grebenom sve do Sućurja gdje se otočki hrbat,smanivši dimenzije, ponovo približava moru.U uvalama su nekad bilivinogradi,jednako kao i na južnoj strani otoka koja je za razliku od sjeverne-nerazvedena(osim luke grada Hvara),ali jednako bujna i pitoma i s najboljim vinogradima.
          O blagosti hvarske klime ne treba pisati.Međutim na čitavom otoku nije ista,jer je otok velik, ali u toj raznolikosti upravo i jest dio privlačnosti Hvara. Dok su grad Hvar i južna strana izloženiji suncu i topliji-idealni za zimovanje-dotle je sjeverna strana svježija i šumovitija, što je svakako povoljan elemenat za ljetni boravak.