Vlasnici Roškog Slapa :: crtice

 

Ivan Giovannin Skelin(1872-1918) Načelnik Drniša,veleposjednik,vlasnik 2.000.000 m2 zemlje u Petrovom,Kninskom i Glamočkom polju. Sin je Mare pl.Nakić Vojnović i sindika Paška Skelina.Oženio je contesu Minu de Grisogono iz Splita,pripadnicu najstarije aristokratske obitelji u Dalmaciji,kćerku Elvire pl.Nakić Vojnović i Josipa de Grisogono. Imao je sinove Paška i Ivu te kćer Jasnu. Kao Načelnik Drniša , a i privatno, pomogao je školovanje Ivana Meštrovića. Vlasnik je bio najvećeg dijela Roškog Slapa koje je i danas u velikom dijelu vlasništvo njegovih nasljednika . 1906.g. sagrađen je hotel na Roškom Slapu kao i vila sredstvima koje je dobio kao honorar što je sa zapregom od 20 konja pomogao dopremiti generatore struje za električnu centralu koja se u to vrijeme gradila. Pionir je turizma na Roškom Slapu,o tome svjedoći turistički plakat iz 1906 godine,sigurno prvi turistički plakat na ovim prostorima.Jasna Skelin darovala je plakat Muzeju drniške krajine , a postoje još 2 originala. Givannin Skelin bio je jako poduzetan čovjek, volio je graditi ,a zemlju je neprestano kupovao kako od Kričaka do Širitovaca,tako od Radonića do Brištana, i od Ključa do Miočića, te od Siverića do Drinovaca, uz Drniš i naravno Roški Slap. Umro je iznenada 1918.g.od čuvene „španjole“.Izgleda da je zadužio svoj kraj kao Načelnik i Drniš mu je priredio veličanstven sprovod noseći ga na „lafetu“ uz vojnu pratnju. Jasna Skelin-kraljica roških gudura-obožavala je Roški Slap i svo svoje vrijeme je posvetila Roškom Slapu, u neprestanoj borbi za održavanje tog imanja uz borbu sa raslinjem i jarugama. I u smrti je htjela biti blizu pa je pokopana na groblju Sv.Petra i Pavla na Širitovcima sama, jer rat je htio da suprug dr.Niko Duboković Nadalini koji je umro 1991.g. bude pokopan u obiteljskoj kapeli na groblju u Jelsi. Jasna je bila samostalna i osoba slobodnog duha,volila je svoj kraj i poštivala ljude i oni su joj istom mjerom uzvračali.Imala je interesantan život i možda bi vrijedilo objaviti njena sjećanja koja pričaju i o društvenom životu u Drnišu, u svakom slučaju o Drnišu kakvog danas ne poznajemo. Umrla je 2.11.2006.g. u Splitu sa porukom kćeri “ne plači jer mi je život bio naklonjen“.
LBD