Franjevački samostan u Hvaru

Samostan je sagrađen 1461.g. na položaju zvanomSridnji rat uz staru poljsku crkvicu sv.Križa. Nešto kasnije(1463) nekoliko hvarskih obitelji i grupa mletačkih pomorskih oficira na čelu sa komndantom flote  u Jadranu(capitan general in golfo) Pierom Superanzio odlučila je sagraditi novu crkvu.
Radi važne nautičke funkcije hvarske luke za jadansku plovidbu samostan je postao nekom vrsti patronata mornarice,hospicom za mornare i obskrbnom stanicom brodovima za vodu i u toj je funkciji ostao do pada Venecije 1797.g.Na samostanskom zemljištu bilo je i mornaričko groblje,okruženo zidom na kojem o tome govore dva natpisa(MDCCXX i MDCCXXXXV).
Renesansni klaustar gradio se paralelno s crkvom između 1465.g.i 1471.g. Godina MCCCCLXXXVIIII(1489)uklesana na kraju svodnog luka kraj ulaza u klaustar mogla je označavati vrijeme završetka radova.
Majstor Nikola Fiorentinac(koji je stajao pod utjecajem velikog Donatella),a umro je 1505.g.,-izradio je portal s lunetom,u kojoj je lik Bogorodice s Isusom, a na dnu reljefa mali mletački grb.Ovaj reljef nastao je između 1465.g. i 1470.g
Prvobitna crkva imala je uz glavni brod jednu kapelu dok je druge dvije sagradio naš Petar Andrijić,graditelj dubrovačke Divone i crkava Spasa i Navještenja.
Zvonik je najstariji od četiri hvarska zvonika od kojih su se sačuvala tri(onaj Venerande je srušen) i priopadaju među najljepše u Dalmaciji. Gradili su ga korčulanski majstori Blaž Andrijević i Frano Nikola Španić. Ugovor je iz 1507.g.
Zid oko samostana je iz 1545.g. a barokne kapelice što iz grada vode u samostan postavio je Marin Capello,zapovjednik jadranske flote 1720.g.
Objekt su oštetili Turci(napad Uluč Alije 1571.g.).,ali je već 1574.g. obnovljen.Grobovi koji se sada nalaze u dvijema sjevernim kapelama bili su prije gradnje kapela,izvan crkve,a s ostalim grobovima u koru i drugdje pripadaju osnivačkim obiteljima.Pred glavnim oltarom leži pjesnik «Robinje» i «Pjesni ljuvenih» Hanibal,dok nadgrobna ploča nosi inicijale njegova sina Antuna.
Glavna crkvena lađa podijeljena je na dva dijela pozlaćenim monumentalnim jubeom,što djeluje kao ikonostas.Drveni kor,u oblicima zrele renesanse,rad je majstora Franje Čučića Korčulanina i Antuna Špije iz Zadra (1583).Pod korskim sjedalima još su neindividuirani vjerojatno mletački mornarički grbovi.
 Na glavnom oltaru i na dbjema oltarima naslonjenim na zapadnu stranu jubea radovi su mletačkog slikara Francesca Santacroce(1516-1584) u obliku poliptiha iz 1583.Ovaj je Mlečanin jedan od onih slikara Venecije koji su u drugoj polovici XVI st.nadomjestili odumiranje domaćih slikarskih škola.
Na istoj zapadnoj strani ikonostasa,u čitavoj dužini,iznad oba oltara i vrata što izmedju njih vode u kor niže se šest scena iz Kristove muke hvarskog komediografa(pisca»Hvarkinje»i «Komedije od Raskota») i samostanskog orguljaša Martina Benetovića(u.1607.g.).
Monumentalna vrata što vode između dva opisana oltara iz glavne lađe u kor dao je sagraditi i označio svojim grbom i natpisom Frano Antun Bertučević,hvarski patricij, koji se istakao u pokretu balkanskih naroda protiv Turaka potkraj XVI i početkom XVII st.
U glavnoj lađi nalazi se oltarska slika «Stigmatizacija sv.Frane» Jacopa Negettija,zvanog Palma  Mlađi(1544-1628). Palma je najtraženiji slikar potkraj XVI st.i početkom XVII st. u Dalmaciji,jer se njegov patos i emfaza svidjela novom ukusu naše sredine.
U sjevernoistočnoj kapeli,pregrađenoj kamenom pregradom P.Andrijića, stoji na oltaru «Krist na križu» Leandra Bassana(1560-1623),jako bogato svjetlosnim efektima.U ovoj kapeli se jasno vide tragovi turske pohare.
U crkvi ima više natpisa:onaj iz 1574.g. odnosi se na obnovu crkve,onaj 1612.g.je na grobu Marije,žene providura Pietra Semitecola,čijim je nastojanjem sklopljen iste te godine mir između plemića i puka.I ovde Semitecolo navodi  II godinu pomirenja kao i na nadvratniku kazališta.
Iznad ovog natpisa stoji golemo drveno raspelo koje je nekad stajalo nad jubeom.
Iz crkve se pomoćnim vratima prilazi klaustru.Na otvorenom kvadratu stoji masivna kruna bunara  čiji kapacitet iznosi 300 tona. Stari dovod vode za punjenje kablova za snabdjevanje brodova i građana u starijoj prošlosti vidi se ispred crkne na zidu vrta pod borovima.Natpis na bunaru oštećen je i nečitljiv. Vidljivo je da ga je gradio Rado iz Šibenika  u 15 st.
Jedna vrata u južnom kraju klaustra vode u samostan a druga pred staru samostansku blagovaonicu i dvorište.
Čitav zapadni dio blagovaonice pokriva veličanstvena»Posljednja večera» po kojoj je Hvar čuven.Platno je dimenzija 2,5x8 metara i svojom plastičnošću produbljuje dvoranu. Moderna kritika atribuirala je sliku  mletačkom slikaru Mateju Ponzoniju –Pončunu (1583-1663) .U samostanu pak postoji legenda da je autor Matteo Roselli,što kritika isključuje iz stilskih motiva,Roselli je Fiorentinac,a slika očevidno mletačka.
Inače diskusija o atribuciji povećava a ne umanjuje vrijednost ovog sugestivnog umjetničkog djela.
Uz ovo platno franjevačka zbirka posjeduje niz slika,među kojim spominjemo ove:Ecce homo(XVIIst.);Zaruke sv.Katarine(XV st.iz radionice Blaža Jurja Trogiranina);Skidanje s križa(XVI st);Kristovu glavu(XVIst.);Sv.Vinka Fererskog(XVIII st.)(G.B.Tiepola);sv.Petra Alkantarskog(XVIII st.);Madonu(XVIIst.)pa plastike na drvu:Navještenje(XVIIst.);kromiranog u zlatu sv.Ivana(XVIst.); i Sv.Jerolima u duborezu(XVIst.)
Zbirka posjeduje više bibliografskih rijetkosti kao brevijar iz XV st.;primjerak Kurana iz XVII st;Ptolomejski atlas štampan 1524.g.(Bilibaldo Pirkeymhera interprete,Norimbergae)
Nadalje se u zbirci čuva pet antifonara s inicijalima u minjaturi iz XVst.;vrlo lijep crkveno ruho iz XIV st.kao i ono iz doba baroka,pa stare čipke,zbirka novca koji je kolao na Hvaru itd.
U kući je sređen arhiv i velika biblioteka čiji se fond počeo stvarati u vrijeme osnutka samostana.Posjeduje 53 inkunabule(štampane orije kraja XV st.).
U krugu samostana nalazi se intimni vrt za odmor,usred kojeg stoji čuveni čempres, rašljastog oblika,preko 200 godina star. T su i drvene plastike o.Kazimira Bučića.