Etnografija

Današnja naselja Hvara imaju gradske oblike,pa i sela,koja su se u drugoj polovici XIX st.jako razvila,zahvaljujući unapređenju vinogradarstva, nekih konjukturnih usjeva(buhač,lavanda,smokva,rogač,bajami), konjukture hvarskih proizvoda uopće, ili pak zahvaljujući brodarstvu. Neka naselja nastala su upravo tako što su se stanovnici spustili iz sela na obalu da bi se posvetili moru. Stari Grad,tako staro naselje, danas karakteriziraju kuće brodovlasnika i brodara XIX st.Isto tako Jelsa, pa djelomice Vrboska i Sućuraj.
           Iz stočarskih vremena sačuvali su se pastirski stanovi. Zanimljivo je posjetiti takove predjele jer odaju sasvim drugi,arhaički ambient, dalek današnjem izgledu sela i obalnih mjesta otoka. Takva naselja leže na čitavoj istočnoj strani otoka zvanoj Plame,gdje na pristranku hrpta,npr.u selima Gornja Prapratna,Zagradače,osobito Humac, ili u ravnici, sjeverno od danas obrađenih vinograda sela Vrbanja,u Priloga,na Rašniku,Maslinoviku,itd. Stočarski karakter ekonomike koja je stvorila ova naselja približava ih dinarskom pejzažu i evocira naš kontinentalni atavizam.
           Svagdje u poljima vide se prastare nastambe,zvane trini ili bunje,građene na suho u obliku čunja. Neke od tih bunja potječu iz pretrhistorijskih vremena, ali se i danas grade u istoj tehnici ,ali sve rijeđe.
           Uz ovu arhitekturu treba spomenuti specijalnosti što se se izrađivale i djelomično se izrađuju u seoskoj domaćoj radinosti(Zagradaće) kao što je obrada kostrijeti za opremu sedla  na mazgi i konju. Izrada zemljanog posuđa i slamnatih košara. Jedna etnografska zbirka u Starom Gradu prikazuje otičku kuhinju i konobu i tehnološki alat hvarskog seljaka i ribara. U istoj zbirci je i nošnja tipična za otočane do početka druge polovice XIX st. Nošnja je bila jednostavna,mornarsko-mediteranskog tipa, ali su imućniji brodari voljeli nositi kićenije odijelo, slično onome u Boki Kotorskoj.
          Treba spomenuti i krušne specijalitete kao «krostule» i «fritule» koje se danas redovito priređuju za svečane dane i smatraju se za tradicionalno jelo u otočkoj kući. U Starome Gradu specijalitet je i fini slatki kruh, pa paprenjaci(medeni kolač) i «cvit»-suhi slatki kolač aromatiziran anisom , a peče se i drugdje na otoku. Osobito su izvrsni sušeni kolači,zvani «škanjate». Primat Starog Grada treba pripisati relativno obilnim zalihama brašna u daljoj prošlosti kad je uvoz išao upravo kroz ovu luku, jer je sam otok proizvodio žita najviše za dva mjeseca u godini.Hvarski brodovi donosili su žito s Crnog Mora,gdje su prodavali usoljene srdele u barilima.(Od etnografskih zbirki treba spomenuti zbirku Vinogradarstva u Pitvama i Ribarski muzej u Vrboskoj)
          Tipičan je za Hvar običaj upotrebe ekstrakta ružmarina za dezinfekciju, zatim lavanda,ulje od mravinca za masažu reumatičnih zglobova, a sjeme mravinca česti je začin za slanu ribu.